Legenda o grbu

Hrvatska ima znacajnu šahovsku tradiciju. Pocetak pripada legendi vezanoj uz hrvatski grb , "šahovnicu".
Uzorak bijelih i crvenih kvadrata (4×4) kao grb Hrvatske prvi se put pojavljuje 1508. godine na portretu
Fridrika III. Habsburškog , koji je naslikao Hans Burgkmair. Na dokumentu kojim Sabor 1. sijecnja
1527. godine potvrduje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja nalazi se kompletna
šahovnica s 8×8 polja.
Kasnije je nastala legenda kako je hrvatski kralj Držislav (spominje se i ime kralj Suronja), zarobljen od
Mlecana , igrao šahovski mec u kojem mu je protivnik bio dužd Petar II. Orseolo . Dobio je sve tri partije
i time zadobio slobodu, a po nekim verzijama i vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon toga je stavio
šahovsku plocu u svoj grb.

Prvi spomen o igranju šaha na podrucju Hrvatske potjece iz 1385. godine ( Zadar ). U Splitu , pod vlašcu Venecije , nadbiskup Andrija Corner 1535. zabranjuje svecenicima igrati šah. Šah se spominje kao "nepoštena igra" zajedno s kartama, kockama i pjesmama. Svecenici (glagoljaši) su tada nosili oružje,
zalazili u gostionice, trgovali, "kockali" i sl. Takve zabrane "kocke" ponavljale su se više puta u raznim
europskim zemljama; prva potjece još iz XI. st.
Poznati engleski povjesnicar i orijentalist Thomas Hyde u knjizi De ludis orientalibus , tiskanoj 1694,
spominje dopisne partije igrane izmedu mletackih i hrvatskih trgovaca od 1650. g.
Tijekom 19. st, šah postaje sve popularniji u Hrvatskoj zahvaljujuci ponajviše studentima koji studiraju u Becu, Padovi, Bruxellesu, Parizu itd.
Prvi šahovski problem u hrvatskom tisku objavljen je 1844. u karlovackom casopisu Pilger . Prva šahovska rubrika pocela je izlaziti 1875. u tjedniku Hrvatska lipa . Prva šahovska knjiga tiskana je 1909. Bila je to šahovska abeceda Izidora Grossa.
Prvi hrvatski šahovski majstor (pojam " velemajstor " tada još nije postojao) bio je Aleksandar Witek (Sisak 1852 - Graz 1894).
Prvi šahovski turnir igran je u Zagrebu sijecnja 1886. Pobjednik je bio dr.sc. Ðuro Pilar , geolog i
paleontolog svjetskog ugleda. Iste godine, 11. ožujka, osnovan je Zagrebacki šahovski klub , prvi
šahovski klub na podrucju današnje Hrvatske.
Hrvatski šahovski savez osnovan je 12. svibnja 1912. u Zagrebu. Nakon Prvog svjetskog rata i
stvaranja Jugoslavije , 22. kolovoza 1920. u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski šahovski savez.
Hrvatski šahovski savez ostao je dio Jugoslavenskog do 1991, kada se osamostaljuje i slijedece godine
postaje clan FIDE .
U prvoj polovici XX. st. najjaci hrvatski igrac bio je Vladimir Vukovic , koji je 1922. godine osvojio
naslov medunarodnog majstora. Stekao je svjetsku slavu kao šahovski teoreticar, pisac i urednik. Niz
njegovih knjiga preveden je na mnoge jezike. Pod njegovim je uredništvom pokrenut u Zagrebu 1925. g.
Jugoslavenski šahovski glasnik , te obnovljen 1953. kao Šahovski glasnik .
Nakon Drugog svjetskog rata imali smo mnogo odlicnih igraca, ali nijedan se nije probio u svjetski vrh. Osam muškaraca i jedna žena nastupili su na meduzonskim turnirima. U razdoblju od 1945. do pocetka 1960-ih najbolji igrac je Petar Trifunovic (Dubrovnik 1910 – Beograd 1980). Kasnije su se istakli velemajstori Mijo Udovcic , Vlado Kovacevic , Krunoslav Hulak . Dvojica Hrvata postali su omladinski prvaci svijeta: Bojan Kurajica ( 1965 ) i Ognjen Cvitan (1981), a Hrvoje Stevic bio je prvak svijeta za igrace do 16 godina 1995. Velemajstor Dražen Marovic znacajan je kao dugogodišnji urednik Šahovskog glasnika (naslijedio je Vukovica) i autor brojnih knjiga.
Mnogi hrvatski igraci i igracice igrali su za ekipu Jugoslavije na šahovskim olimpijadama 1927-1990. godine i osvojili niz medalja.
Šahovska olimpijada 1950. godine održana je u Dubrovniku . Zbog sukoba tadašnje Jugoslavije sa Informbiroom , nisu sudjelovale ekipe SSSR-a i ostalih komunistickih zemalja. Prvo mjesto zauzela je reprezentacija Jugoslavije, u kojoj su igrali hrvatski igraci Petar Trifunovic (roden u Dubrovniku) i Braslav Rabar .
Od pocetka 1960-ih do pocetka devedesetih godina organiziran je u Hrvatskoj velik broj medunarodnih turnira. Najznacajniji su bili turnir kandidata za prvenstvo svijeta 1958. g., igran u Portorožu, Zagrebu i Beogradu (pobjednik je bio Mihail Talj ), te Turnir mira u Zagrebu 1970., na kojem je pobijedio Robert Fischer .
Nenad Petrovic je bio jedan od najuglednijih svjetskih problemista. Velemajstor problemskog šaha, dobitnih brojnih nagrada u takmicenjima u sastavaljanju problema, svjetski prvak u rješavanju problema 1947, 1965. i 1974. Hrvoje Bartolovic je takoder bio svjetski prvak u rješavanju problema.

Šah u Hrvatskoj poslije 1990. godine

Na šahovskoj olimpijadi 1992. godine hrvatska muška ekipa zauzela je izvrsno sedmo mjesto i to je do danas najveci uspjeh.
U Hrvatskoj postoji 209 šahovskih klubova, za koje je registrirano 3257 igraca i igracica. Ekipna natjecanja organizirana su u ligama na cetiri razine. Brigu o svim natjecanjima, registraciji igraca, rejting-listi itd. vodi Hrvatski šahovski savez .
Godine 2004. na 8" svjetskom studenskom prvenstvu prvi puta e nastupila Hrvatska studenska reprezentacija osvojivši 8 mjesto. Za Hrvatsku su nastupali dvostruki studenski prvaci Hrvatske u sastavu Krstić Uroš, Tomislav Mihalinčić, Zvonimir Križanović (studenti fakulteta Prometnih Znanosti) i Ana Ostojić (studentica Filozofskog fakulteta).
Na svjetskoj rang-listi, koju FIDE sastavlja po prosjecnom rejtingu deset najacih igraca, Hrvatska se nalazi na 26. mjestu. Imamo 21 igraca s naslovom velemajstora i 53 s naslovom medunarodnog majstora . Najjaci hrvatski igrac je velemajstor Zdenko Kožul , koji je 2006. godine postao prvak Europe, što je najveci pojedinacni uspjeh hrvatskog šaha od osamostaljenja. Medu ženama najbolja je Mirjana Medic , jedina u Hrvatskoj s naslovom ženskog velemajstora. Godine 2006. je održano i europsko prvenstvo u ubrzanom šahu u Francuskoj. Prvo mjesto je osvojio zagrebacki velemajstor Rober Zelcic, dok je trece mjesto pripalo velemajstoru Mladenu Palcu.